HRŠĆEVANI
Selo se nalazi u novonastaloj općini Podbablje, a ustvari 6 km jugo-zapadno od Imotskog. HRŠĆEVANI se sastoje od više zaselaka: Blažići, Krištići, Znaori, Biošići, Kasali i Potok.
Broj stanovnika prema zadnjem popisu (2011) je 393 stanovnika u 102 kućansta, u odnosu na prethodni popis iz (2001) godine, manje nas je za 21.
Centar sela nalazi se na 350 m nadmorske visine,i geografskom položaju od 43°24´47" i 17°11´46" (točnu lokaciju možete pogledati na karti). Udaljen je od: Splita 80 km, od Makarske 45 km, Međugorja 65 km.
Iz znamenitosti sela možemo navesti Kapelu Srca Isusova koja se nalazi u centru sela Hršćevana (zaselku Znaori), a koja je bila glavno okupljalište u slobodno vrijeme.
Isto tako područna škola koja je počela sa radom daleke 1892 godine i jedna je od najstarijih škola na području Imotske krajne, a koja je obnovljena početkom 90-tih godina prošlog stoljeća.
Sam naziv sela HRŠĆEVANI je pomalo neobičan, po jednima selo je dobilo ime kao izvedenica od osnovne imenice hrast, hrastov gaj odnosno ukupnost hrastova na jednom mjestu. Od imenice hrašće lako je načiniti posvojni pridjev hrašćev ili hrašćov, a onda mu je dodat nastavak van ili vane pa je tako nastalo Hršćevane. Hrastovine ima još u predjelu sela zvanom Dubrava, a stariji se sjećaju da je tu rasla najbolja hrastovina i da je uglavnom posječena "iskrčena" radi sadnje vinove loze.
Po drugima naziv sela je dobiven kada je jedan svećenik franjevac koji je bio na župi Podbablje uvijek govorio da ide u Hršćevane (neka izvedenica iz Hebrejskog jezika a koja u prijevodu otprilike znači mjesto gdje ima dobrog vina...?)
Po pričama starijih osoba koji se sjećaju da su i njima stariji pričali, da je u vrijeme turaka postojao izvor vode u području Blažića dubrava, te da su oni (turci) navodno taj izvor zatrpali velikim volovskim kožama i hrastovim deblima, a i danas za vrijeme velikih kiša jedan dio Blažića dubrave popliva a prorade neki manji izvori te se kao potočić spušta prema zaselku Potok.
Kroz to područje prolazi rimski put koji je spajao Salonu (Solin) sa Vidom (predio prije Metkovića). Sam rimski put je dobro očuvan, ali je u zadnjih nekoliko desetljeća dosta zarastao u šiblje i draču te je većim dijelom neprohodan. Uz sami put ostavljen je kanal za odvod vode iz kojeg se može zaključiti da je uz put tekao potočić koji je imao stalan protok te je na nekoliko mjesta premošten sa velikim pločama.
Prema knjigi "Hrvatski rodovi u župi Podbablje" autora Ante Ivankovića, nastanak naziva Hršćevani opisan je:
"Ovo pobabljsko naselje svoj naziv duguje listopadnom drvetu hrastu (Quercus) iz porodice bukava (Fagaceae), kojem je plod žir. U Hrvata se za hrast rabe i još neki nazivi: dub, cer ili crni hrast (Quercus cerris), đer. Više ih je podvrsta: kitnjak (Qurercus sessiliflora), lužnjak (Quercus robar), plutnjak (Qurecus usber).
Imenica hrast je praslavenskog podrijetla i u praslavenskom je jeziku glasila hvorst6, u staroslavenskom hrastije, u staročeškom chvrast, u ruskom hvorost6 (pruće), u poljskom chrust (šipražje) itd. Pripada mu istaknuto mjesto u slavenskoj mitologiji i ikonografiji, a prema nekim mišljenjima ovo je drvo impozantna izgleda moglo biti posvećeno i glavnom slavenskom bogu Perunu.
Put od praslavenskog hvorst6a do imotskih Hršćevana izgledao je otprilike ovako: naziv naselja najprije je glasilo Hrast6je, a onda je zahvaljujći dvjema glasovnim promjenama: jotovanju i jednačenju po mjestu izgovora nastalo Hrasće odnosno Hrašće; stanovnik Hrašća (etnik) zvao se Hrašćevanin od čega je množina Hrašćevani; od Hrašćevana do Hršćevana dogodilo se samo glasovna promjena «nepostojano a».
U Hrvatskoj su brojna naselja, kojih je naziv izveden od imenice hrast: Hrastin (Osijek), Hrastina (Zagreb), Hrastje (Sveti Ivan Zelina), Hrastje Plješivičko (Jastrebarsko), Hrastovac (Garešnica), Hrastovec Toplički (Novi Marof), Hrastovica (Ozalj), Hrastovljan (Ludbreg), Hrašća
(Jastrebarsko), Hrašćina (Zlatar), Rastičevo (Gračac, 77), Rastovac (Imotski, 390; Čazma, 57; Grubišno Polje, 142; Trogir, 135), Rastovac Budački (Karlovac, 25), Rastovača (Korenica, 115); Rašćane Gornje (Imotski, 91), Rašćani (Križevci, 155), Hrastina Samoborska (Samobor, 645), Hrastelnica (Sisak, 1.006), Hrastovica (Petrinja, 584), Hrastovsko (Ludbreg, 905), Hrašće Turopoljsko (Zagreb, 1.099), Hrašćica (Varaždin, 667).
I bosanskohercegovačka toponimija obiluje sličnim primjerima: Hrasnica (Uskoplje, Ilidža), Hrasno (Busovača, Kakanj), Gornje Hrasno (Kalesija, Neum), Donje Hrasno (Kalesija), Hrastišta (Sokolac), Hrastovac (Kakanj), Hrastovi (Kiseljak), Hrašljani (Ljubuški), Rasno (Široki Brig), Rast (Nevesinje), Rastičevo (Donji Vakuf, Kupres), Rastik (Kotor Varoš), Rastovac (Kalinovik), Rastovača (Posušje), Rastovci (Novi Travnik), Rastuša (Teslić), Rastvar (Konjic), Rašćani (Tomislavgrad), Rašće (Bosanski Novi, Donji Vakuf), Rašljani (Brčko), Rašljeva (Gračanica), Raštani (Mostar), Raštela (Cazin), Donja i Gornja Raštelica (Hadžići).
M. Šimundić pak smatra da je ekonim Hršćevani izveden od glagola hrštati ili hrštiti, koji u imotskom govoru glase ršćat odnosno ršćit, a moguć je, dodaje isti autor, i postanje od nadimka Ršće. Ipak ovog se puta teško složiti s istaknutim jezikoslovcem koji je inače izvrsno poznavao svoju Imotsku krajinu."